PRIČA: O zlu koje dolazi

[_ž_]

O zlu koje dolazi
Cthulhu mit u 95 slika
Jedan storytelling experiment. Ideja je bila ispričati priču bez dijaloga. Poveo sam se za idejom da se ne mora riječima opisivati ono što se ionako vidi na fotkama, a ono što se ne vidi lako je zamisliti, i upravo je ta snaga imaginacije ona težina koju je priča trebala imati.
Također, nešto što sam želio postići, a ne znam koliko sam uspio... Htio sam postići da se onaj tupi običan smješak stadardne LEGO figurice doživi kao sablasni grin. (Smješak je naravno isti, ali se transformacija treba dogoditi u glavama čitatelja.)

[DarioD]

Mmmda, malo mi možda mašte nedostaje... dvaput sam pročešljao priču... možda malo odveć slika (skorom sam i odustao čim sam vidio brojku). Stvar mi drži vodu, al tek nakon što sam pročitao komentar...

[kost_u_grlu]

dobio si srce..al bar da si mjenjao glavu..ova flegmaticna faca na kraju nakon sto su ga pojeli ljigavci izgleda strasno, dosje iksovski..ono, manipulacija, ispiranje mozga..to je super pogodjena faca..

i dobro je sto je na pocetku isto takva faca..samo mi fali neka drugacija faca u sredini priče( sa izrazenim osjecajima straha, slutnje itd.) dok cita pisma i razgovara sa smetlarom..

dobro je ovako bez teksata, samo fali jedna komponenta da bi bilo bas tecno razumljivo -> zvuk

sve u svemu..Super je! eksepriment uspio!

[DarioD]

eto vidiš... on ima maštu... i zacijelo je vješt sa imaginarnim brojeviima

[kost_u_grlu]

nisam te skonto dario...mislis na ž-a?

moj zakljucak je da fali neka osjetilna komponenta. ako ces bez teksta, fali zvuk;
inace nije posve razumljivo. ja sam procitao uputstva za citanje pa sam znao sto ocekivati.

[_ž_]

Slažem se, zvuk bi tu totalno popunio rupe, pa bi bilo jasnije koje su scene napete, a koje strašne.
Istina je da, dok ja slažem te priče, u glavi mi je uvijek film kao medij. I sve skupa se trudim da izgleda što više filmoliko. Očito, ne može film bez zvuka. Makar da netko prati s klavirom, već bi bilo bolje.

[DarioD]

nisam te skonto dario...mislis na ž-a?

Ispod tvog komentara je pisano... na tebe. Malo je zbunjika, jer u stvari u zadržavanju konteksta nastavio sam se obraćati _ž_-u kao i u prvome mom komentaru.... Ali da, na tebe se odnosi..

ja sam procitao uputstva za citanje pa sam znao sto ocekivati.

To je varanje... Pokušao sam doći do spoznaje i pronicanja smisla tumačeći osobno iskustvo. Poslije 2. čitanja sam i ja pročitao Readers manual.... Sad mi je lakše...

[kost_u_grlu]

Ispod tvog komentara je pisano... na tebe

ako si se meni obraco onda je osoba o kojoj si govorio u 3. licu ž?
ili si se obraco ž-u jer je njegov topic pa sam ja covjek koji se spominje?
sad tek ne kontam

EDIT:
...darcu treba maknut EDIT sa monitora...stalno nest editira...grrrrrrrr

[StoneAgeHero]

....sam i ja pročitao Readers manual.... Sad mi je lakše...

O kakvom vi readers manualu pricate, dal' ja to zesce zujim il'?

[kost_u_grlu]

ne zujis
na ovo mislimo

ž napisao:(iz nekog razloga nece mi quotat)

Jedan storytelling experiment. Ideja je bila ispričati priču bez dijaloga. Poveo sam se za idejom da se ne mora riječima opisivati ono što se ionako vidi na fotkama, a ono što se ne vidi lako je zamisliti, i upravo je ta snaga imaginacije ona težina koju je priča trebala imati.
Također, nešto što sam želio postići, a ne znam koliko sam uspio... Htio sam postići da se onaj tupi običan smješak stadardne LEGO figurice doživi kao sablasni grin. (Smješak je naravno isti, ali se transformacija treba dogoditi u glavama čitatelja.)