Zna Dario koji vrat/vrata su u pitanju, samo ne propušta priliku da se sjeti plaže.
Ljepljenje, je ipak nezgodno, čisti vandalizam, al bar bi na svoj auto mogao nalijepiti - dobra ideja.
Eustahije, hvala na ispravcima. Svaka ispravljena stvar je pogreška manje budućim čitateljima, tako da se ne mogu dovoljno zahvaliti na pomoći. A ovdje je sigurno treba, sve sam pisao offline, pa nisam mogao ni spellcheckati, a ni prosurfati malo da se uvjerim da su milicioneri, a ne milicajci. Ostala mi je ta riječ u glavi još od davnih viceva.
Svakako to ispravim, kao i druge pogreške, posebno one u didaskalijama. One bi trebale biti nezavisne od dijaloga likova.
Otac/sin Brešan. Tek kad su na red došli prosvjednici, i kad je trebalo smisliti kakve duhovite ili pak tragične parole koje uzvikuju, shvatio sam koliko sam blizu tragikomediji iz Hamleta u Mrduši Donjoj. Ipak, nije bilo baš prostora da se približim njegovoj slojevitosti i fantastičnoj razini poruge tim istim parolama, a i koječemu drugom. Definitivno, jedno od mojih najdražih domaćih književnih djela.
Slična paralela vrijedi i za Kako je počeo rat na mom otoku.
Pogovor i ispravke neću moći objaviti sve do noćas, pa evo, prije nego vam se ohladi epizoda iz pamćenja, pogovor sedme glave (Makar vidim da Eustahiju ni ne treba, on je sve napisano već zaključio
1953. Socrealizam
Epizoda donekle oslikava prilike u četrdeset i šest godina hrvatske povijesti u komunističkoj Jugoslaviji.
Baš je godina 1953. posebno slikovita u kontekstu ove priče, jer u to doba Zadar dobija svoj današnji izgled, a političke prilike utječu na neke njegove stare spomenike, uključujući i Kopnena vrata. Rugobne zgrade, koje Petrić spominje, danas popunjavaju gotovo cijeli stambeni dio stare jezgre Zadra, i kao što je u priči rečeno, ne treba ih gledati sa estetske već sa funkcionalne strane i u kontekstu vremena u kojem su nastale.
Ipak, teško je ne primjetiti neke bolne točke, u kojima su neke zgrade nasilno nadograđivane
i više od prvotno planirane visine, samo da zakriju crkve i zvonike iza njih. Još gore su prošli Teatro Verdi, simbol zadarske građanske kulture i vrata carinarnice, koja su i dan danas ugrađena u riblji restoran u Foši, kao i mnogi drugi objekti za koje se nije našlo mjesta u priči
Događaj sa klesanjem lica lava i oba satira na Vratima je stiliziran i romantiziran, iako utemeljen na stvarnom događaju iz te godine. Svi likovi su izmišljeni, iako ime lika profesora Ive Petrića nije slučajno, već je posveta dr. Ivi Petricioliju, dobrom duhu zadarske kulturne baštine.
Antički peripet, koji prof. Petrić spominje u početku priče, je trokutasti zid na vrhu pročelja Vrata napravljen (kao ustalom i ostatak Vrata) u duhu antike, a koji je grubom pogreškom moje rekonstrukcije izgleda Vrata do devetnaestog stoljeća, zaboravljen, pa ga bar riječima u ovoj priči pokušavam oživjeti.
Za produbiti atmosferu priče nudim jedan stih iz tih vremena. Pomalo pretenciozno osmišljen, ali možda mu još nije došlo vrijeme 
Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska!
Ikariks, stvari nikad nisu crno-bijele, o tome i epizoda priča. Danas se viče jedno, a jučer se vikalo drugo. Nekad je bolje ne vikati uopće.
Znaš, zbog naravi i svrhe ovoga medija... stvari su rjetko kada onakve kakvima se na prvu čine... dovoljno mi ih je u stvarnom životu.
).
i još nešta najmrži u šestoj epizodi mi je ivan a light motiv otac i sin
