I tako je sve završilo.
Moj rezime priče i likova:
Vuk je kroz cijelu priču doživio preobrazbu od apsolutnog pozitivca i časnog vojnika do paranoičnog fatalista, što je sudbina koja uvijek prijeti svima na vlasti. A to što se spetkarilo oko njega ne pomaže. Jasno, sam je sebe pokopao onog dana kad je potpisao ubojstvo Bijeloga u Opatiji, nakon toga je bilo samo gore i gore. Uživao sam u transformaciji ovog lika, i bio jako sretan što je mogu prikazati i vizualno sa ljubičastim simbolima vuka iz one gadne pastelne Castle linije, uključujući i štit od maxi figa.
Na kraju, štit sa znakom vuka je završio u vrtu kolibe od Bijeloga. Iako je sam simbol označio propast Vuka kao karaktera, Bijeli ga ipak štuje jer ga posjeća na njegovog prijatelja i sve dobro što je značio.
Bijeli je također doživio transformaciju, od nježnog nesretnjakovića do masterminda orkovske invazije. No njegovi su motivi uvijek biti zaslijepljeni tugom za Eidom. Ipak, i kad je doznao da je Eida živa, nije ostavio sve i krenuo je tražiti, već je ostao vjeran cilju oslobođenja Nargguna koji je prihvatio. Ipak, odrekao se moguće krune i vlasti, jer kao što je oduvjek govorio - jedino štop stvarno želi je živjeti na miru s Eidom.
Inače, stvari koje Vuk i Bijeli pričaju na početku prve glave nose svu težinu njihovih uloga. Bijeli je samo želio da ratovi stanu da može živjeti sa Eidom - što mu se na kraju i ostvarilo. A Vuk je želio da je ukinu klasne razlike i nepravda kraljevanja. Ironično, kad je imao mogućnost napraviti tako nešto, Vuk je zakazao. Nije to priča o lošem Vuku, već o, kako je tomakah lijepo rekao, riziku kvarenja na vlasti.
Eida je od mlade seljanke doživjela niz razočaranja kad je uvidjela da je svi samo žele iskorititi. Prvo vještica, a onda i patuljci. Ipak, nježna seljanka se prometnula u strašno oružje osvete i nikome nije ostala dužna, sredivši ih sve sa svojim zmajem. Kasnije je nastavila biti zasljepljena osvetom, i u želji da ubije Vuka - ubila Bijeloga. Jasna je ovo pouka kako osveta nije pravi put. Ipak, stvari su se za nju dobro završile, ali morala se odreći zmaja, koji joj je bio jedina utjeha u svim teškim situacijama koje je prolazila, ali i oružje njenih osveta.
Inače, stvari koje nisu jasno rečene u Epilogu, ali mogu se iščitati između redova jesu da Bijeli i Eida žive na Narggunu. Rat između Ljudi i Oraka je završio i Orci su dobili otok pod svoju ingerenciju. Bijeli i Eida pak žive na otoku na kojem su se i rodili i oduvjek živjeli, ali valja primjetiti kako - i da žele živjeti drugdje - to ne bi bilo baš jednostavno. U očima ljudi oboje su napravili velike grijehe protiv ljudske rase. Bijeli kao zapovjednik neprijateljske vojske, a Eida u svom pohodu na školu i pokoljem djece.
Knez je postao kralj. Kao kraljev rođak i zakoniti nasljednik (jer kralj Calin nije imao djece) to je očekivana situacija. Ipak, i Knez je doživio transformaciju svoj lika kroz cijeli ep, a to se možda najbolje vidi na njegovom fizičkom izgledu. Počeo je kao strog ali korektan vojni zapovjednik i diplomat, a onda bio bacan u mnoge loše situacije (bijeg s broda, među gladijatorima, kod učitelja) u kojima je promjenio svoje poglede i stavove. U idućim njegovim avantuama raste mu svijest o otoku i problemima ljudi na njemu (selo sa zvjerima, zvonik kojeg napadaju razbojnici, seljak i kravica) i sve više postaje sudac i djelitelj pravde. Na kraju, takav, bitno iskusniji postaje kralj.
Ipak, iako je pratio avanture Kneza, strip je malo podbacio u pregledu razmišljanja samog kneza. Dok smo uvijek znali što se mota po glavama Eide, Bijelog i Vuka, Kneza smo sudili samo po njegovim djelima.
Kraljevstvo ljudi sada je ostalo bez velikog otoka Nargguna (koji je idejno velik poput Hrvatske, makar ne i istog oblika), ali još uvijek je veliko i moćno. Međutim, više od teritorija, kraljevstvo muči nejedinstvo među vitezovima. Počevši od kneza Škorpije koji ima autonomiju, do ostalih koji nisu u međusobnoj ljubavi. A tu je i vitez od Bika koji je ratom izgubio sve svoje posjede. Bez sumnje, političke igre u Kraljevstvu ljudi će se nastaviti i dalje i pod novim kraljem, no možda će Knez znati kako ih riješiti.
Orci su časna rasa o kojoj se ne zna previše osim da imaju napredne porezne sustave, imaju kraljevstvo i parlament (na kraju Rrgan je zastupnik) i općenito su napredniji i časniji od ljudi. Na rat su se odlučili jer se s Calinom nije dalo pregovarati. A trebalo im je gotovo 200 godina nakon štp su Crni prvotno okupirali njihov otok, da se oporave i požele ga natrag.
Kod Oraka je najveći problem što su im sva lica ista. Malo kasnije sam nabavio još dvije sand green glave, da bar malo različitosti ubacim, ali sve je to slabo.
Da se razumijemo, ni glave ljudi nisu baš nešto. Kad sam slikao prvu glavu jako sam loše izabrao glave (Bijeli koji ima izgrebanu glavu, a nisam našao bolju) i još sam im zaboravio ili fulao kose (Bijeli i Vuk bezu kose, a Eida ima tamno smeđu kosu, a svijetlo smeđe nacrtane šiške :S ) - sve u svemu, nepromišljeno.
Patuljci su rasa koju je dotukla pohlepa. Strip se ne bavi svim patuljcima, već samo plemenom Gorrna, koji su živjeli na Narggunu i htjeli posvojiti svoju svetu planinu. Nakon Eidine odmazde, pleme je desetkovano i više nemaju nikakav politički ni vojni utjecaj na otoku. Ostala plemena patuljaka koja žive u svom kraljevstvu se nisu uplitala u Narggunski sukob.
O Vilenjacima se još manje zna. Kako, na žalost, nije realizirana tomakahoiva ideja za tridesetu glavu, ne postoji dublji uvid u Vilenjačko pitanje, a i u cijeloj se priči samo jedan vilenjak doista i vidi (onaj u areni koji pobjedi Kneza). Za vilenjake se zna da su nakon početka rata stali na stranu Ljudi u zamjenu za neka prava nad djelom otoka. U bitkama su pobjedili Orke, koji su ih na kraju zaobišli i krenuli na dvor. Nije poznato kakve su odnose uredili Vilenjaci i Orci nakon kraja rata, ali vjerojatno je da su potpisali mir i dogovorili neku vrstu autonomije nad šumom. Moguće je i da su se Vilenjaci posve povukli s otoka, nakon što su vidjeli da su im saveznici posve poraženi. Ono što je sigurno, da nije bilo posebnih sukoma Orkaai Vilenjaka nakon kapitulacije Ljudi.
Ono što se na kraju otkriva jest da su se na otoku ponovo pojavili Crni. Isto kao što su se i prvi put pojavili prije 200 godina. Nitko nije znao odakle su došli, a oni su svojom magijom i zmajevima lako porobili otok.
Da li je i sad riječ o invaziji Crnih, ili je to tek neki izolirani Crni koji se pojavio, ili su se pak stražari samo zbunili u svom strahu - baš se i ne zna. Ipak, malo je vjerojatno da su krivo vidjeli. To što ih je prepalo je doista bio Crni, ali više od toga se ne zna.
Legende o Crnima sam pokušao ubaciti na što više mjesta u priču, makar vjerujem da sam trebao i više.
Ono što me mučilo svo vrijeme, je kako prikazati Crne? Uglavnom sam se zaustavio na ideji da budu kao crni vitezovi-kosturi iz Fantasy Ere. Dakle crno ljusko tijelo i crna lubanja.
Nisam ni mislio prikazivati Crne u Narggunu, ali sam ih svejedno želio vizualizirati. Nikad ne znaš...
Eto, nakon 42 priče (P + 34 + E = 36 glava priče + 6 dokumentaraca, uključujući jedan gostujući) i oko 2000 fotki... napokon kraj.
Ali...
Ipak, iako nema planova za Narggun 2 moram najaviti da će biti objavljena još koja Narggunska glava. Sadržavat će događaje koji su se dogodili negdje između 7 i 30-te glave i biti označene kao "Director's cut". Jednostavno, ostala mi je još poneka scenografija i još poneka ideja koja nije ušla u zadane okvire, pa može upasti ovako izvan okvira, pa obogati još malo Narggunski svijet. Međutim, neću žuriti s ovim glavama. Bit će kad se malo odmorim od Nargguna.
I još nešto. Makar je Narggun završio, ne znači da će stati sadržaji na Storyaturama. Dapače, tamo će se i dalje redovno objavljivati nove i stare priče, moje, ali i drugih autora. Svaka 2-3 dana će biti nešto novo, pa svakako svratite. Svi su dobrodošli čitati, a još više - stvarati strip priče.
over and out
Daje dodatno epski prizvuk serijalu, a istovremeno je jednostavno - zabavan. 
