upgrade-test.online

Gaziše ga Iliri, Grci, Rimljani, Normani, Bizantinci, Mlečani, Križari, Turci, Franci, Austrijanci, Mađari, Talijani, Nijemci, Jugoslaveni, a ne štediše ga ni Hrvati.
Tukle ga bure, juga, kuga, glad, kolera i bombe.
Desetine puta raseljen, i desetine puta ponovo naseljen.


Povijest Zadra u LEGO stripu
link: http://storyatures.com/KopnenaVrata.aspx

USKORO!
10.10.2010 na Storyaturama

Povjesni strip roman samo što nije.
Iskreno, od ovog djela ne očekujem veliku publiku, stvar je pomalo troma i preozbiljna, a priče preduge (deset epizoda, svaka sa oko 100 slika). Sve zajedno je kalibrirano za objavu na papiru, i nije toliko efektno na webu, ali ipak se nadam da će se naći koji čitatelj koji će uspjeti uživati u tome i pridonijeti kakvim komentarom koji će malo obogatiti strip, i po potrebi utjecati na njega.

Anyway, ljubitelji povijesti (if any), pripremite se... preksutra počinje!!!

Jedva čekam! Bit će svaki nastavak svaku nedelju?

Glava prva

1537 - Početak radova (109 slika)


Priča ide...
Ritam objavljivanja, nova glava svakih nekoliko (5-7) dana.

Nadam se da ćete uspjeti izdurati kroz 100 slika sadržaja, vaši komentari će mi puno značiti.
Krajnji cilj mi je prebaciti ovao na papir i dijeliti turistima koji pohode sama vrata, ne znajući ništa ni o njima ni o gradu u kojemu su.

Jedva pročitao..
Sviđa mi se radnja...

_ž_ svaki put me inspiriraš svojim radom, odlično!

1. slika i već sam na podu od smijanja

...koji dio moramo razumjeti kompletnu cjelinu. Ni kamen nikada nije bio samo kamen, već splet okolnosti u kojem je isklesan, zazidan i na kraju zapišan. Kamen doista...

Znam da se greške događaju, ali...
Hmm, bolje da se vratim čitanju.




Inače, priča je odlična!
Deatlje neću pisati, previše ih je, a radnja mi se sviđa.


Ali zašto opet ista faca za glavnu žensku ulogu?

Ali nije pogreška. Karakteristika je kamena u dalmaciji da je vječan i zapišan.

OK, priznajem.
Malo me zaplašila najava da će svaka epizoda imati stotinjak fotki.
A povijest mi nikako nije na popisu omiljenih školskih predmeta.
Ali, sama kopnena vrata izgledaju odlično.
I šest fotki iz najave su primamljive.
Što mi se može dogoditi ako probam?
U najgorem slučaju - sindrom karpalnog kanala zbog stotinjak brzih klikova u nizu.

Za čitanje prve epizode Kopnenih vrata svakako treba više vremena nego za proučavanje nekoliko drugih priča sa Storyaturesa zajedno, ali nije to samo zbog dužine. Ne kaže se uzalud da dužina nije bitna. Stvar je u umijeću, ljudi moji. Zaplet se globalno zapliće, a na svakoj stranici možete dugo uživati u detaljima LEGO arhitektonike i u akutnim scenarističkim štosevima.

Neka vas ne zavede tona teksta a la srednjoškolski udžbenik uz prvih nekoliko slika. Kasnije ga je ipak nešto manje. I posve je u drugom stilu. Odlično je što je likovima u usta stavljen njihov lokalni govor. Kad tome dodate i ostatak lokalnog kolorita, ispadnu fore poput "friških palamida od prekjučer" ili "ne spavan, samo san ubija oko". A od tih cveba najviše mi se dopao Martinovljev obrat "al sam se spetlja", skoro da ga se može čuti dok to sve u očaju govori. Efektna je i Sanmichelijeva najava da će Porta Terraferma biti "bijela i čvrsta poput..." ...da sad ne zaspojlam dalje.

Je li dovoljno reći da su scenografija i fotografija uobičajene ž-ovske kvalitete? Ističem detalje poput studova u ulozi magarećeg otpada, odličnih kokoši ili križa s vijencem u procesiji. A ribarski mulići su priča za sebe.

Malo mi je bilo čudno kako će Martinov brzo Ćaći otkrio da je Luce bila u procesiji, a znao je da se to Ćaći neće svidit. Možda je to moja pogreška da sam si ga u startu složio kao nepogrešivog superheroja. A i ja si ne mogu pomoći kao ni Ikariks: isto stalno vidim Eidu umjesto Luce.

Na kraju, ne da mi je stotinjak fotki bilo previše, nego bih još koju i dodao. Naime, nekako mi urušavaju tempo žestoki vremenski prijelazi: u jednom času se razgovara o procesiji koja se ima održati, a onda odjednom bez neke međunajave evo nas usred procesije. Pa sam morao zastati i malo promisliti otkud to sad. Slično se dogodi na još dva mjesta, ali se sad ne mogu sjetiti koja su to točno.

I zašto tolika drama oko nabavke onih mašni, ako ju je u procesiji samo Eida nosila? Ili nisam primijetio da ih i ostale djeve imaju?

Dobro bi došao i neki insajderski osvrt oko toga što su tu povijesni fakti, a što mašta. Pretpostavljam, naravno, da su činjenice o Vratima i Zadru na mjestu, ali jesu li graditelji stvarno imali diskusije kakve su opisane, je li se stvarno jedan od njih zagledao u bujna lokalna bogatstva (opet da ne zaspojlam) itd.?

Uglavnom, mislim da ne treba strahovati od pretjeranog manjka publike.
Jedino ne kužim, ako ćeš na kraju imati oko 1000 fotki, kako si to zamislio prebaciti na papir i dijeliti turistima, ali valjda znaž žto radiž.

Hvala, hvala, ali nije baš to sve baš toliko super ni originalno. Kokoši su iz MMV seta , a sigurno je i puno više toga namjerno ili slučajno posuđeno (žvaka na glavi!!! horror!).
Uz svaku glavu postoji i tekst u kojem se bavim pričom o pisanju i slaganju epizode, pa se tamo vidi što je u priči povijest, a što fikcija, no nisam taj tekst htio ubacivati tamo da ne plašim čitatelje. To je ono što se inače nalazi na kraju knjige, i zanimljivo je samo onima koji su doista zainteresirani... al ok, stavim i to negdje nekako.

"Djeliti turistima", da... prvo će se grad ili turistička zajednica ili netko sličan trebati isprsiti sponzorstvom, a onda će lako biti dijeliti.

Martinov se i sam iznenadio da Luce nema.

Mašna na drugim rukama je fail čisti, jer sam je zaboravio staviti.

Rezovi u montaži kad počinje iduća scena koja se događa kasnije (dan, dva i slično) su mi uvijek problem. Pokušavam izbjeći didaskalije tipa "2 dana kasnije" i montirati to više filmski, ali znam da nije uvijek bistro i jasno. Još tražim najbolji način.

Govor je isto kritična točka. Mlečani u stvarnosti govore talijanski, a u mom stripu to je književni hrvatski jezik. A lokalni narod priča arhaični hrvatski (npr ovakav: "Svaki po sebi priročan beteg koliko godi veće more človik se usiluje skrovito i potajno držati." ), a u stripu je to skoro-moderni dalmatinski dijalekt. Spetljano kao jezici u alo' alo' ali imao sam feeling da će funkcionirati. Općenito, zadarski dijalekt kao takav ni ne postoji, tako da je i ovaj koji sam koristio prilično umjetan. Možda sam još trebao dodati talijanski da se prikazuje u zagradama, to je nekakav strip standard... no ne znam.

Anyway, puno hvala na komentarima, posebno na ovom dugom. Dam si truda još malo izbrusiti kritične točke, da stvar bude prijemčljivija.
tnx