BIG BIG SPOILER:
PRIME_BBCODE_SPOILER_SHOW PRIME_BBCODE_SPOILER:
Dakle, priča je osmišljena na način da koristi mistične i magične motive, a u stvari je vrlo "prizemna".
Viscontius je šarlatan, i osim toga nije za ništa posebno kriv, makar je i to samo po sebi dovoljno zlo.
Regresija nije ništa drugo nego usmjerena hipnoza, svojevrsno forsiranje snova. Snovi, vrlo frojdovski, ali nešto s čim se potpuno slažem, su "podsvijesne poruke svijesti", način kako se podsvijest, što veli Clubs, "igra s nama".
I onda tu je Viktorija, koja je duboko u sebi preplašena i žrtva, što se manifestira kroz njene vizije. Informaciju o istoimenoj Viktoriji koja je davno zadavljena je mogla primiti odsvukud, i mogla je biti okidač za njene strahove.
No, centralni je lik priče detektiv. On je taj oko kojeg se sve vrti, koji u stvari nije tek nevinašće, već duboko u sebi skriva nasilnika. Kroz vlastitu regresiju stvar ispliva van. Motive vizije je pokupio od same Viktorije, prisustvujući njenim seansama. I doista, kad se stvar postane opasna nasilnik iz njega izlazi van i sve završava tragično.
Još jedan mistični motiv je onaj dio u kojem Viktorija sanja njegovo lice, i prepozna ga kao ubojicu. Riječ je o istoj podsvijesti koja je Viktoriju plašila jer je u sebi propoznavala ranjivu žrtvu, a u liku Clubsa je prepoznala prikrivenog nasilnika.
Dakle, sve zajedno je postavljeno na klasičnim temeljima Frojdove psihoanalize, upakirano u noir film, na tragu Malteškog sokola, gdje se sve petlja i petlja i petlja i na kraju kad se odpetlja ostaneš - paf! A onda vratiš film malo unatrag i vidiš da je sve na neki način vrlo povezano i vodi ka istom kraju.
Viscontius je šarlatan, i osim toga nije za ništa posebno kriv, makar je i to samo po sebi dovoljno zlo.
Regresija nije ništa drugo nego usmjerena hipnoza, svojevrsno forsiranje snova. Snovi, vrlo frojdovski, ali nešto s čim se potpuno slažem, su "podsvijesne poruke svijesti", način kako se podsvijest, što veli Clubs, "igra s nama".
I onda tu je Viktorija, koja je duboko u sebi preplašena i žrtva, što se manifestira kroz njene vizije. Informaciju o istoimenoj Viktoriji koja je davno zadavljena je mogla primiti odsvukud, i mogla je biti okidač za njene strahove.
No, centralni je lik priče detektiv. On je taj oko kojeg se sve vrti, koji u stvari nije tek nevinašće, već duboko u sebi skriva nasilnika. Kroz vlastitu regresiju stvar ispliva van. Motive vizije je pokupio od same Viktorije, prisustvujući njenim seansama. I doista, kad se stvar postane opasna nasilnik iz njega izlazi van i sve završava tragično.
Još jedan mistični motiv je onaj dio u kojem Viktorija sanja njegovo lice, i prepozna ga kao ubojicu. Riječ je o istoj podsvijesti koja je Viktoriju plašila jer je u sebi propoznavala ranjivu žrtvu, a u liku Clubsa je prepoznala prikrivenog nasilnika.
Dakle, sve zajedno je postavljeno na klasičnim temeljima Frojdove psihoanalize, upakirano u noir film, na tragu Malteškog sokola, gdje se sve petlja i petlja i petlja i na kraju kad se odpetlja ostaneš - paf! A onda vratiš film malo unatrag i vidiš da je sve na neki način vrlo povezano i vodi ka istom kraju.
