pozdrav, evo da se i ja pridružim zabavi.
počinjem na C5 - Planine.
Kronike Slobodarske milicije (epizoda 1)
Veliki, agresivni komarci ponovno su joj dosađivali.
Imala je zaštitnu masku oko glave, no i dalje nije podnosila njihovo neprestano zujanje čak ni nakom dva tjedna provedena na ovom mjestu. Hm, dva tjedna i četiri dana, točnije rečeno.
Prošlo je već 96 sati otkako se baza ne javlja na njihove pozive. Smjena koja je trebala preuzeti stražarnicu i njih razrješiti dužnosti, ne pojavljuje se već treći dan. Nervozni je na krovu, već drugi dan bezuspješno pokušava kontaktirati zapovjedništvo u Jarčevoj glavi. Komarci mu ne smetaju što se po količini psovki ne bi dalo zaključiti. Na radiju se čuje samo zujanje statičkog elektriciteta.
''Neko se opako kranje dogodilo, kažem ti!'' ponovio je svoju današnju mantru i od nemoći udario puškom od krov stražanice.
''Nema smisla više ostajati tu. Naš mandat i rok na ovoj straži je gotov, bez obzira na to što nismo dobili drugu naredbu.''
Iako se slagala sa zaključcima Nervoznog, jako ju je uznemiravala vjerojatnost da je nešto pošlo po zlu.
Slobodarska federacija koju su osnovali prije nepune tri godine dobro je funkcionirala. Okupili su okolna ljudska naselja i udružili ih oko istog cilja - opstanka i razvoja. Zajedničkim su naporima eliminirali zombije i korporativne patrole, čak i ono malo planinskih lavova što se naselilo na njihovom području. Počeli su veliki projekt navodnjavanja, ustrojili su miliciju i školu, djeca su se počela rađati. Sve je upućivalo na to da idu u dobrom smjeru. Što je moglo poći krivo?
Nervozni ju je pogledao s trošnog drvenog krova i gotovo zapovjedno procjedio: ''Dosta je bilo čekanja, ponesi glavne stvari i krećemo. Ja vozim.''
